Razlika između inačica stranice »Str 088 ALGA«

Izvor: Dalmatinski internetski libar
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »ALGA Na istoj strani ulice, ali odvo- jena od naše zgrade desetak me- tara širokim stepenicama koje su povezivale Šetalište XIII divizije 9 i gorn...«.)
 
mNo edit summary
 
(Nisu prikazane 2 međuinačice istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
ALGA
'''ALGA'''<br>
Na istoj strani ulice, ali odvo-
<br>
jena od naše zgrade desetak me-
tara širokim stepenicama koje su
povezivale Šetalište XIII divizije 9
i gornju ulicu, ulicu Janka Polića
Kamova, bila je zgrada od pet ka-
tova koju smo zvali ALGA jer su
na fasadi zgrade, ispod prozora
prvoga kata bila velika slova A L
G A. To je morala biti firma koja
je proizvodila jedan tekući napi-
tak/lijek. Nekoliko bi se kapi na-
kapalo na kockicu šećera i stavilo


u usta. Taj se proizvod zvao Alga  
<gallery mode=packed heights=650px>
i bio je pakiran u oko petnaestak
Datoteka:Alga skale.jpg
centimetara visoke i plosnate
</gallery><br>
bočice zeleno-plave boje. Domi-
nirao je osvježavajući mentol,
ali bilo je tu mnogo aromatičnih
trava, mali dodatak alkohola i...
Mora da je bio protiv prehlade,
kašlja i sličnih teškoća. Olakša-
vao je disanje.
Mislim da je ta firma posto-
jala do Drugog svjetskog rata ili
možda i nešto duže, ali kada smo
mi stigli na Sušak, na cijelom pr-
vom katu zgrade, gdje je prije
bila uprava firme, bila je mili-
cijska stanica. U zgradu ALGE
ulazilo se sa sredine prije spomenutog stepeništa. Od ulaza, desno gore
vodile su stepenice prvo do milicije, a onda još više gore do stanova na
katovima. Samo nekoliko stepenica vodilo je lijevo dolje do vrata podru-
ma, koja su bila zaključana. Gornji dio vrata bio je djelomično ostakljen,
sastavljen od više staklenih segmenata. Jesmo li mi, djeca iz klape, razbili
jedno okno ili je već bilo razbijeno, nije više bitno. Kroz njega smo se mi
manji i sitniji s puno muke provukli i ušli u podrum, gdje je u kartonima
bilo zapakirano mnogo bočica Alge. Jasno da smo se poslužili i nekoliko
bočica prisvojili.
Ispod milicije u prizemlju je bio jedan postolar, jedna prodavaonica ži-
vežnih namirnica, krojač Đuro Bermanec i jedna elektro-radiona. Vlasnik
radionice Anton imao je mali Fiat Topolino, koji je stajao pred radnjom.
Sljedeća stambena zgrada u nizu bila je isto tako visoka kao ALGA, a
u prizemlju su bile samo garaže s rolo-vratima. Tu smo igrali nogomet
krpašem; širina vrata srednje garaže bila je veličina gola – tu smo uvi-
jek igrali na jedan gol. Cestom bi tek svakih pola sata prošlo neko vozilo.
Tu zgradu smo zvali Kauzlarić, vjerojatno po predratnom investitoru. U
njoj je još uvijek stanovala jedna obitelj toga prezimena. Između ALGE i
zgrade Kauzlarić bio je uzak prazan prostor koji smo mi djeca pokušali
urediti za naše malo nogometno igralište. Teren nije bio ravan, pa smo


brzo vidjeli da je to za nas prevelik zalogaj. Jednom kasnije, kada je moja  
Na istoj strani ulice, ali odvojena od naše zgrade desetak metara širokim stepenicama koje su povezivale Šetalište XIII divizije 9 i gornju ulicu, ulicu Janka Polića Kamova, bila je zgrada od pet katova koju smo zvali ALGA jer su na fasadi zgrade, ispod prozora prvoga kata bila velika slova A L G A. To je morala biti firma koja je proizvodila jedan tekući napitak/lijek. Nekoliko bi se kapi nakapalo na kockicu šećera i stavilo u usta. Taj se proizvod zvao Alga i bio je pakiran u oko petnaestak centimetara visoke i plosnate bočice zeleno-plave boje. Dominirao je osvježavajući mentol, ali bilo je tu mnogo aromatičnih trava, mali dodatak alkohola i... Mora da je bio protiv prehlade, kašlja i sličnih teškoća. Olakšavao je disanje.<br>
obitelj napustila Sušak i kada smo se vratili u Dalmaciju, ta praznina je  
<br>
ispunjena – sagrađena je zgrada koja se dobro uklopila između tih dviju  
 
postojećih. Na slici 33. malo je uvučena.
<gallery mode=packed heights=650px>
Nasuprot naše zgrade, preko puta ulice bile su tri zgrade u nizu, po  
Datoteka:Alga zgrada.jpg
veličini usporedive s našom. Odmah nasuprot nas, na trećem katu, pri  
</gallery><br>
vrhu stanovala je Sonja, fina prostitutka. Izgledala je kao kurtizana, ne  
 
više najmlađa. Klijenti su joj vjerojatno bili kapetani i oficiri brodova. Bila  
Mislim da je ta firma postojala do Drugog svjetskog rata ili možda i nešto duže, ali kada smo
je uvijek dotjerana od glave do pete – „kot iz škatljice”, rekla bi moja žena.  
mi stigli na Sušak, na cijelom prvom katu zgrade, gdje je prije
Po Sonju bi došla jedna prijateljica, zaposlena u istoj branši, i dozivala je  
bila uprava firme, bila je milicijska stanica. U zgradu ALGE ulazilo se sa sredine prije spomenutog stepeništa. Od ulaza, desno gore vodile su stepenice prvo do milicije, a onda još više gore do stanova na katovima. Samo nekoliko stepenica vodilo je lijevo dolje do vrata podruma, koja su bila zaključana. Gornji dio vrata bio je djelomično ostakljen, sastavljen od više staklenih segmenata. Jesmo li mi, djeca iz klape, razbili jedno okno ili je već bilo razbijeno, nije više bitno. Kroz njega smo se mi manji i sitniji s puno muke provukli i ušli u podrum, gdje je u kartonima bilo zapakirano mnogo bočica Alge. Jasno da smo se poslužili i nekoliko bočica prisvojili.<br>
s ulice. Ponekad bi po nju došla ili je dovela jedna velika američka limu-
<br>
zina. Imala je i jednog sinčića. U istoj je zgradi stanovao i jedan momak,  
 
nešto stariji od mene, koji je imao jednu novu novcatu biciklu, lijepe svi-
Ispod milicije u prizemlju je bio jedan postolar, jedna prodavaonica živežnih namirnica, krojač Đuro Bermanec i jedna elektro-radiona. Vlasnik radionice Anton imao je mali Fiat Topolino, koji je stajao pred radnjom.<br>
jetlo zelene boje, marke Wanderer. Tek puno godina kasnije, kada sam se  
<br>
1973. preselio u Njemačku, saznao sam da je bavarska firma Wanderer  
jedno vrijeme proizvodila i automobile, ali nije se dugo održala.
Sljedeća stambena zgrada u nizu bila je isto tako visoka kao ALGA, a u prizemlju su bile samo garaže s rolo-vratima. Tu smo igrali nogomet krpašem; širina vrata srednje garaže bila je veličina gola – tu smo uvijek igrali na jedan gol. Cestom bi tek svakih pola sata prošlo neko vozilo.Tu zgradu smo zvali Kauzlarić, vjerojatno po predratnom investitoru. U njoj je još uvijek stanovala jedna obitelj toga prezimena. Između ALGE i zgrade Kauzlarić bio je uzak prazan prostor koji smo mi djeca pokušali urediti za naše malo nogometno igralište. Teren nije bio ravan, pa smo brzo vidjeli da je to za nas prevelik zalogaj. Jednom kasnije, kada je moja obitelj napustila Sušak i kada smo se vratili u Dalmaciju, ta praznina je ispunjena – sagrađena je zgrada koja se dobro uklopila između tih dviju postojećih. Na slici ALGA, malo je uvučena.<br>
Na početku smo nogomet igrali krpašem, ali je malo kasnije jedan po-
<br>
stolar u Rijeci na putničkoj obali počeo izrađivati prave, kožne lopte s  
 
unutarnjim gumenim dijelom koji bi se napuhao, a zatim kožni otvor kao  
Nasuprot naše zgrade, preko puta ulice bile su tri zgrade u nizu, po veličini usporedive s našom. Odmah nasuprot nas, na trećem katu, pri vrhu stanovala je Sonja, fina prostitutka. Izgledala je kao kurtizana, ne  
cipela zažnirao. Nekako je istovremeno i „Borovo” počelo proizvoditi lop-
više najmlađa. Klijenti su joj vjerojatno bili kapetani i oficiri brodova. Bila je uvijek dotjerana od glave do pete – „kot iz škatljice”, rekla bi moja žena. Po Sonju bi došla jedna prijateljica, zaposlena u istoj branši, i dozivala je s ulice. Ponekad bi po nju došla ili je dovela jedna velika američka limuzina. Imala je i jednog sinčića. U istoj je zgradi stanovao i jedan momak, nešto stariji od mene, koji je imao jednu novu novcatu biciklu, lijepe svijetlo zelene boje, marke Wanderer. Tek puno godina kasnije, kada sam se 1973. preselio u Njemačku, saznao sam da je bavarska firma Wanderer  
te, ali gumene, koje su bile lagane i ne tako dobre kao kožne. Nogomet  
jedno vrijeme proizvodila i automobile, ali nije se dugo održala.<br>
smo igrali međusobno, ali i protiv drugih klapa na Sušaku.
<br>
 
Na početku smo nogomet igrali krpašem, ali je malo kasnije jedan postolar u Rijeci na putničkoj obali počeo izrađivati prave, kožne lopte s unutarnjim gumenim dijelom koji bi se napuhao, a zatim kožni otvor kao  
cipela zažnirao. Nekako je istovremeno i „Borovo” počelo proizvoditi lopte, ali gumene, koje su bile lagane i ne tako dobre kao kožne. Nogomet smo igrali međusobno, ali i protiv drugih klapa na Sušaku.<br>
<br>
 
 
 
[[Kategorija:Krapna više nema]]
 
__INDEX__

Posljednja izmjena, načinjena 4. prosinca 2021. u 02:51

ALGA


Na istoj strani ulice, ali odvojena od naše zgrade desetak metara širokim stepenicama koje su povezivale Šetalište XIII divizije 9 i gornju ulicu, ulicu Janka Polića Kamova, bila je zgrada od pet katova koju smo zvali ALGA jer su na fasadi zgrade, ispod prozora prvoga kata bila velika slova A L G A. To je morala biti firma koja je proizvodila jedan tekući napitak/lijek. Nekoliko bi se kapi nakapalo na kockicu šećera i stavilo u usta. Taj se proizvod zvao Alga i bio je pakiran u oko petnaestak centimetara visoke i plosnate bočice zeleno-plave boje. Dominirao je osvježavajući mentol, ali bilo je tu mnogo aromatičnih trava, mali dodatak alkohola i... Mora da je bio protiv prehlade, kašlja i sličnih teškoća. Olakšavao je disanje.


Mislim da je ta firma postojala do Drugog svjetskog rata ili možda i nešto duže, ali kada smo mi stigli na Sušak, na cijelom prvom katu zgrade, gdje je prije bila uprava firme, bila je milicijska stanica. U zgradu ALGE ulazilo se sa sredine prije spomenutog stepeništa. Od ulaza, desno gore vodile su stepenice prvo do milicije, a onda još više gore do stanova na katovima. Samo nekoliko stepenica vodilo je lijevo dolje do vrata podruma, koja su bila zaključana. Gornji dio vrata bio je djelomično ostakljen, sastavljen od više staklenih segmenata. Jesmo li mi, djeca iz klape, razbili jedno okno ili je već bilo razbijeno, nije više bitno. Kroz njega smo se mi manji i sitniji s puno muke provukli i ušli u podrum, gdje je u kartonima bilo zapakirano mnogo bočica Alge. Jasno da smo se poslužili i nekoliko bočica prisvojili.

Ispod milicije u prizemlju je bio jedan postolar, jedna prodavaonica živežnih namirnica, krojač Đuro Bermanec i jedna elektro-radiona. Vlasnik radionice Anton imao je mali Fiat Topolino, koji je stajao pred radnjom.

Sljedeća stambena zgrada u nizu bila je isto tako visoka kao ALGA, a u prizemlju su bile samo garaže s rolo-vratima. Tu smo igrali nogomet krpašem; širina vrata srednje garaže bila je veličina gola – tu smo uvijek igrali na jedan gol. Cestom bi tek svakih pola sata prošlo neko vozilo.Tu zgradu smo zvali Kauzlarić, vjerojatno po predratnom investitoru. U njoj je još uvijek stanovala jedna obitelj toga prezimena. Između ALGE i zgrade Kauzlarić bio je uzak prazan prostor koji smo mi djeca pokušali urediti za naše malo nogometno igralište. Teren nije bio ravan, pa smo brzo vidjeli da je to za nas prevelik zalogaj. Jednom kasnije, kada je moja obitelj napustila Sušak i kada smo se vratili u Dalmaciju, ta praznina je ispunjena – sagrađena je zgrada koja se dobro uklopila između tih dviju postojećih. Na slici ALGA, malo je uvučena.

Nasuprot naše zgrade, preko puta ulice bile su tri zgrade u nizu, po veličini usporedive s našom. Odmah nasuprot nas, na trećem katu, pri vrhu stanovala je Sonja, fina prostitutka. Izgledala je kao kurtizana, ne više najmlađa. Klijenti su joj vjerojatno bili kapetani i oficiri brodova. Bila je uvijek dotjerana od glave do pete – „kot iz škatljice”, rekla bi moja žena. Po Sonju bi došla jedna prijateljica, zaposlena u istoj branši, i dozivala je s ulice. Ponekad bi po nju došla ili je dovela jedna velika američka limuzina. Imala je i jednog sinčića. U istoj je zgradi stanovao i jedan momak, nešto stariji od mene, koji je imao jednu novu novcatu biciklu, lijepe svijetlo zelene boje, marke Wanderer. Tek puno godina kasnije, kada sam se 1973. preselio u Njemačku, saznao sam da je bavarska firma Wanderer jedno vrijeme proizvodila i automobile, ali nije se dugo održala.

Na početku smo nogomet igrali krpašem, ali je malo kasnije jedan postolar u Rijeci na putničkoj obali počeo izrađivati prave, kožne lopte s unutarnjim gumenim dijelom koji bi se napuhao, a zatim kožni otvor kao cipela zažnirao. Nekako je istovremeno i „Borovo” počelo proizvoditi lopte, ali gumene, koje su bile lagane i ne tako dobre kao kožne. Nogomet smo igrali međusobno, ali i protiv drugih klapa na Sušaku.