Str 028 Krapan – insula felix?

Krapan – insula felix?

Krapan je samo jedan, nema školja do Krapna. Bija je raj na zemlji, cili pokriven borovon šumon, dok u drugoj polovici petnestoga vika narod oko Donjega polja, Kaštela i Grebac nije mora bižati prid turskin provala- mi, zulumon i pljaškon. Pomalo su se naseljavali u Krapnu u stalnon su- kobu s franjevcima, koji su bili vlasnici otočića i koji su u to vrime počeli s gradnjon crikve i samostana. Kroz vikove doseljava se svit iz Dalmatinske zagore, iz daleke Bosne (oko Banja Luke kažu za noseću ženu ka u Krapnu da je „kuljava“), ali možda i iz susjedne Italije, pogotovo u vrime vladanja Venecije, ka šta nika krapljanska prezimena sugeriraju. Zanimljivo je da krapljanskih prezimen, osin u Grevcima, nema ni u bližoj ni u daljoj oko- lici. Izuzetak su prezimena Jurić i rjeđe Čudina. Iako su Krapljani s vrimenon postali i ribari, a kasnije i pomorci, ostali su u velikoj većini težaci, zemljoradnici. Živili su od polja, od zemlje. A ta zemlja ostala je tamo di je uvik bila: od Gandalja do Maratuše, do Morinj i Donjega polja, do Vrpoljca i Kaštela, do Žaborića, Studene, Crnjeloga bri- ga, Jesenov i Mirina, do Grebac, Konobe i Brnjače, na po puta do Trogira. Malo obradive zemlje imali su Krapljani kasnije na Oštrici i školju Obliku. Polje tuka raditi, inače nema ni ploda ni roda. A to znači dizati se ujutro rano, vaik puno prije zore, da bi se na vrime došlo do polja. Tribalo je ukrcati tovara ili mazgu u brod, cili alat za raditi, voziti po svakakvomu (ne)vrimenu do Brodarice, Kaštela, Jesenov ili Mirina, ili di je bilo najbli- že doći na zemlju, a onda na noge do zemlje i tek onda bi se počelo rizati loze, jubriti, piketavati, navraćati, kopati, više puti prikopavati i mladiti, veživati, polivati, šuljati, škopiti, sumporavati, trgati. Kopanje je bilo puno naporno kad bi zemlja bila mokra, pa bi se lipila za motiku, pa je tribalo stalno s gribačen strgati tu mokru zemlju s motike. Onda bi došlo žito, bob, čentruni, cate, dinje i kako je ki šta ima. Smokve bi počele u osmomu, petroke (sv. Petar) iznimno krajen šestoga, ali ih nije bilo puno. Sve druge smokve – skradinke, crnice, krivače, lašćice, bilice – brale bi se u osmomu, zimice kasnije, u po desetoga. Sve je to tribalo ubrati, sa zemlje priniti do brode, dovesti u Krapan i iz brode u kuću. I tu nije bija posa gotov.